24 - Valentina

Pitate me za neobičnu, zanimljivu ženu širokog osmijeha !?

Za ženu čiji osmijeh razoružava, čija pojava plijeni !?

E, to je moja Valentina.

Moja Valentina voli ljude i bezrezervno im poklanja svoje povjerenje. U njenim grudima kuca veliko srce, puno ljubavi i razumijevanja za cijeli svijet, a njeno rame je toliko široko da se na njega naslanjamo i na njemu ponekad plačemo svi mi kojima život natjera suze na oči.

Bilo je u životu i uspona i padova, ali je moja Valentina sve izdržala. Izdržala je i svoje i tuđe nerješive probleme i životne nedoumice i, uprkos svemu, još uvijek voli život.

Od nje sam puno naučila.

Naučila sam da porodica može da bude i neko ko nije krvni rod.

Naučila sam da je važno praštati, jer praštanje oslobađa gorčine i jeda.

Naučila sam da je sreća u davanju. I moj otac je znao reći da je u životu bolje davati, nego čekati da nešto dobiješ. Srećan je onaj ko je u prilici da daje, ko ima otvoren dlan. Stisnuta šaka ne može ništa niti dati niti dobiti. A moja Valentina cijelog života ima otvoren dlan. I otvoren um.

Od nje sam naučila i da sama, u tišini, odbolujem svoje tuge i svoje nesreće, a onda da ustanem, uspravim se i nastavim dalje sa osmijehom na licu.

Vrijeme sa Valentinom mi je proletjelo vrtoglavom brzinom.

Decenije su se otkotrljale u nepovrat, ostarile smo, a čini mi se da sam tek trepnula.

Godine su ispreplitale naše živote, uvezale ih u čvor koji samo mi same možemo razvezati.

Sama pomisao da je tu, uz mene, čini mi život lakšim.

Kad je Valentina tu, sve mi je tu.