31 - Za tango je potrebno dvoje

Jednog novembarskog jutra otvorila je prozor i duboko udahnula hladni zrak. Poslije neprospavane noći očekivala je da joj hladnoća razbistri misli. 

Danima je odgađala odluku da prekine dugogodišnju vezu. Bilo joj je teško, mučila se, razmišljala šta da radi... Nije lako otići i okrenuti leđa svemu što je voljela ili je barem mislila da voli. U stvari, lako je otići, teško je promijeniti osjećaje. Teško se predati i priznati poraz. Teško je živjeti u stvarnosti, bez iluzija i bez nade.

Njihova je veza bila specifična u svemu, bili su potpuno različiti. Trudila se da ne razmišlja o razlikama između njih, ali s vremenom su te razlike postale toliko očigledne da su je, htjela ne htjela, izbacivale iz takta. Čak ni ljubav nije uspjela da ih nadvlada. Godinama je svako vukao na svoju stranu i ljubavi tu nije bilo mjesta. Ljubav je pobjegla od njih glavom bez obzira. 

S vremenom su se i sami počeli udaljavati jedno od drugoga. Živjeli su zajedno, a samo su dijelili isti prostor. Mimoilazili su se, nastojali da jedno drugom ne stoje na putu. Najgora moguća varijanta zajedničkog života.

Dugo se lomila, razmišljala šta da radi, skupljala hrabrost da ga primora da razgovaraju o njihovom odnosu, a na neki način i sve skupa odgađala znajući da će taj razgovor biti prekretnica u njenom odnosu prema njemu.

I razgovarali su, ali je razgovor samo produbio već postojeći jaz između njih. Shvatila je da je on na njihovu vezu već odavno stavio tačku.

Poslije tog razgovora prestala je da se opire mučnoj svakodnevnici, njena nada je iščezla i postalo joj je svejedno kako će sve završiti. Ovo novembarsko jutro ju je samo potaklo da se konačno odluči za promjenu. 

Udisala je hladni novembarski zrak i razmišljala. Razmišljala o odlasku.

Otići i samo otići. 

Ništa joj više nije bilo važno. Disala je duboko, smireno...

Otići i nikada se više ne vratiti.  

Disala je duboko, prijao joj je hladni zrak. 

Otići i spasiti još ono malo preostale sebe.  

I kao da je u jednom trenutku osjetila olakšanje. Odluka je bila konačna. 

Još jednom je duboko udahnula i zatvorila prozor.

Za tango je potrebno dvoje, a ona već godinama pleše sama.

Dugo joj je trebalo da zatomi osjećaje, da skupi hrabrost i odluči da nešto promijeni u svom životu. Ovo hladno novembarsko jutro joj je raščistilo misli. Sa hladnim zrakom udahnula je i tu mrvicu nečega što joj je nedostajalo da i sama stavi tačku na jedno životno razdoblje. 

Oprostila se sa svojim osjećajima, navikama, sa svim svojim neostvarenim željama, jednostavno je otvorila vrata i lagano iskoračila iz svog dotadašnjeg života.