Šta je život !? Moj otac je znao reći da je život kao špaga. Nekome je ravna i bez čorova i sve mu ide glatko, a nekome puna čvorova i dok te čvorove raspetlja život mu prođe. Neke čvorove brzo raspetljamo, neke raspetljavamo do kraja života, a neke ne uspijemo raspetljati uopšte. Moja prijateljica Ana je čvorove na svojoj špagi raspetljavala još od mladosti. Neki su joj bili duplo vezani i napatila se dok ih je raspetljala, ali je uspjela. Rano je ostala sama, ali je bila sposobna da se o sebi brine. Život ju je malo ugrubio, natjerao da postane hrabra i odlučna, da se lakše izbori za svoje mjesto pod suncem. Neki bi rekli, žena sa stavom. Moja prijateljica Ana je čvorove na svojoj špagi uspješno raspetljavala sve do jučer, kada joj je raspetljavanje njenih čvorova odjednom izgubilo svaki smisao. Oduzet joj je sin jedinac. Oduzeto joj je njeno sunce i njezin mjesec, njena jedina radost, njena nježna podrška u životu. Taman kada ga je izvela na životni put i kada je mogla uživati u njegovim samostalnim koracima, njegov mladi život je grubo prekinut. Slomila se, utopila u moru suza, u moru beskrajne neprolazne tuge.
U djeliću sekunde njen smisao je postao potpuni besmisao. Sve njene molitve odjednom su usahnule. Sve u šta je vjerovala čitavog svog života, odjednom je prestalo da postoji. Zašto !?
Zašto joj je oduzeta njena jedina sreća, njena nada, njen jedini oslonac !? Zašto joj je oduzet život !?
Zašto !? To pitanje ostaje da lebdi u zraku. To pitanje postavljaće sebi dok živi. A više ne živi. Obitava. Njen život i njena smrt između sebe sada imaju znak jednakosti. Dotuklo me je kada sam je vidjela slomljenu, izgubljenu, shrvanu tugom. Umjesto jedne energične, hrabre žene, vidjela sam jednu krhku, ranjenu, usamljenu ženu, kojoj je život u djeliću sekunde postao patnja. Ogromna patnja. Teško mi je što je ne mogu utješiti, što joj ne mogu olakšati njenu tugu i njenu bol. Niko ne može. Njena životna špaga je zapela na jednom čvoru koji će vječno ostati zavezan. Negdje sam pročitala da čovjeka kada umre na nebo uznese ljubav svih onih koji su ga voljeli. Želim da vjerujem u to. Želim i da ona vjeruje da je njen jedinac na nekom boljem mjestu, ali to ne mogu da joj kažem. Njena vjera više ne postoji. Postoji samo ogromna praznina i ogromno bolno nedostajanje koje samo majka može da osjeća kada joj oduzmu čedo.
I šta je život !?
To niko ne može tačno objasniti. Rađamo se i umiremo. Vrijeme između rađanja i umiranja bi trebao da bude život.
Valjda.
