6 - 10 minuta

Već drugi mjesec, rani svakog jutra. Oblači se u tišini kupatila, svi još spavaju. Sjeda u auto, vozi se lokalnim sokacima da izbjegne gužvu u saobraćaju.

Jutro je vedro, sunčano, bez oblaka. Osjeća se u zraku blizina ljeta.

Vozi se preko brda, sama na cesti. Cesta vijuga, kao i njene misli. Gleda u nebo obasjano suncem. Jutros joj se čini posebno plavo.

Divno je.

Prolazi pored kuća sa rascvjetalim ružama u dvorištima. Ruže crvene, žute, nanizane jedna na drugu, okitile su dvorišta i ograde.

Divne su.

Čak joj je i cesta divna ovog jutra, zakrpili su rupe.

Uživa u vožnji, uživa u lijepom jutru, uživa u tišini i pokušava biti sretna. Sretna što diše punim plućima, bez obzira na sve životne terete koje nosi. Vozi se i zahvaljuje Svemiru na tih 10 minuta sreće, jer zna da će joj dan na kraju vožnje izgledati sasvim drugačije.

Ide po mamu. Već drugi mjesec je vodi na zračenje.