33 - Blažena besposlica

Blažena besposlica, što bi Talijani rekli dolce far niente. 

Na talijanskom mi ta kratka izreka nekako ljepše zvuči, melodičnije, sažetije, strasnije. Mi to izgovaramo razvučeno, monotono, bez emocija. Onako, kao usput.

Dolce far niente. Slatko umijeće uživanja u jednostavnim trenucima, bez ikakvih obaveza ili briga. Kod Talijana u blaženu besposlicu stane sve što se može zamisliti, a u čemu se može uživati. 

Ne raditi ništa i uživati u tome, to je umijeće koje nikada nisam savladala. U stvari, nisam niti pokušala da savladam. A nadam se da ću kad-tad imati vremena da tako živim. Danas baš i ne mogu, život me gnjavi, ali odlučujem da sutra sigurno hoću. Sutra ću definitivno furati dolce far niente životni stil. Sutra ću imati puno vremena za blaženu besposlicu. 

Ima da šetam dok mi noge ne počnu bridjeti od umora. Čak razmišljam da odem na neko hodočašće, tada će ta moja dugačka šetnja dobiti neki veći smisao i imati krajnji cilj. Iako, i šetnje bez cilja nisu loše.

I pjevaću. Ne samo pod tušem, kao danas. Nekada sam pjevala u horu i voljela sam to. E, sutra ima da se učlanim i u neku horsku sekciju. Danas ne stižem, ne uklapam se u termine, ali sutra sigurno hoću. Odlučila sam. 

I putovaću. O, da ! Sutra ću zaista putovati. Danas, na meni bitne destinacije stižem samo u mislima. A u mislima sam obišla čitav svijet, nebrojeno puta. U mladosti su to bila pompezna mjesta, prepuna ljudi, mjesta gdje sve vrvi od života. Kasnije, kada sam malo zašla u godine, birala sam mjesta gdje vrijeme sporije teče, gdje se mogu povezati s prirodom, sa svemirom. Na jednom takvom putovanju sam zalutala u jedan indijski ašram. Tu sam za kratko vrijeme naučila da umirim svoju dušu i čujem svoje misli, da posvetim vrijeme svojoj unutrašnjoj sebi. U ašramu sam doživjela neku vrstu samoprosvijetljenja. Shvatila sam da mi moja unutrašnja ja lagano izmiče.

Desilo se da mi je u to vrijeme preminula jako bliska rođaka i teško sam podnijela njen odlazak. Njen život je bio podređen drugima, na sebe nije mislila, a sada kada je nema sve je kao i obično, samo ona nedostaje. U meni je nešto prepuklo i svojim životnim prioritetima sam naprasno počela mijenjati mjesta. Moja unutrašnja ja je konačno dobila mjesto koje zaslužuje i, gle čuda, ništa se spektakularno nije desilo. Niko, ko je nekada bio važniji od nje, nije imao primjedbu. Nisam mogla sebi doći od čuđenja.

Počela sam ozbiljnije razmišljati i o dolce far niente životnom stilu. 

Jesam li zakasnila !?  

To ne bih mogla sa sigurnošću da procijenim, ali se nadam da će mi život ipak biti naklonjen i pokloniti mi neko vrijeme za blaženu besposlicu. Da i ja malo uživam u odsutnosti moranja, trebanja, stresa, pritiska... Da mi ništa ne bude bitnije osim toga da ne radim ništa.

Nisam se pitala mogu li uopšte uživati u toj blaženoj besposlici !? 

Valjda mogu samo posmatrati život oko sebe, ne raditi ništa i ne osjećati dosadu !? Valjda mogu svoj način života zamijeniti dolce far niente životom !?

Postigla sam ekvilibrijum u šestoj deceniji svoga života. Dovela sam u red svoje misli, svoje emocije, uredila sam svoj život i prilično sam zadovoljna kako sve skupa izgleda. Dolce far niente je sljedeća stepenica koju ću konačno preći, opustiti se i uživati u slatkoći trenutka ne radeći ništa.

Blažena besposlica.

Da, mogu i hoću !