4 - Kiša

Sjedi na terasi, pored zida, zagledana u mirno more. 

Rano je jutro, sivo, oblačno. 

Zamišljena je, ali misli su joj vedre. Uživa u miru i tišini. 

Jedna lasta dolijeće na telefonsku žicu. Posmatraju se. 

Počinje da pada kiša. Ispočetka je to samo pokoja krupna kap, a onda zaduva vjetar i kiša preraste u ljetni pljusak. 

Lasta odlijeće. 

Kiša pljušti, vjetar je nanosi na terasu. 

Još uvijek sjedi. 

Kišne kapi se odbijaju od zid i kvase joj ramena. Naglo je zahladilo, ali joj se ne ulazi u kuću, samo se premiješta na drugi kraj terase. 

Kiša dobuje po limenoj nadstrešnici i remeti tišinu. Vjetar zaduva jače, kiša se pojača i dobovanje postade glasnije, skoro lupanje.

More se mreška, talasi lagano dodiruju obalu.

Kao što je naglo počeo, pljusak se naglo i stiša. Vjetar oslabi i kroz oblake se stidljivo promoli sunce.

Zamirisa mokra obala.

Ona se prenu iz svojih misli, protegnu se i uđe u kuću.

Dan postade kao i svaki drugi.