Odavno smo prestali da se poznajemo, a znala sam te udušu.
I voljela sam te. A ti si, ipak, više od mene volio Čašicu. Godinama sam prećutno prelazila preko tvoje ljubavi prema Čašici i nadala se da ćeš se jednom zasvagda otrijezniti. To se, nažalost, nikada nije desilo.
Ni kada se dijete rodilo, nisi imao motiv za otriježnjenje.
I tada je tvoja ljubav prema Čašici bila jača. Dugo mi je trebalo da prihvatim činjenicu da u našem životu stvari neće ići onako kako sam priželjkivala. A nisam željela ništa nemoguće. Željela sam da te spasim, da te otrgnem od Čašice, da spasim nas. Tada mi se činilo da to nije nemoguće. Ali je bilo.
Dugo mi je trebalo da donesem odluku i iziđem iz našeg nazovi zajedničkog života. Tešku odluku.
Uvijek je lako bilo razići se. Mogla sam se samo okrenuti i otići. Ali, nisam.
Nisam se htjela predati bez borbe. Mislila sam da ću imati snage, da ću biti jača od Čašice. Ali, nisam bila. Bila sam jača samo od tebe. I tek poslije više od decenije uzaludnog nadanja i očekivanja da ćeš se okrenuti porodici, da će naš zajednički život dobiti neki smisao, smogla sam snage da te napustim.
I napustila sam te. Otišla sam, ne osvrćući se. Tvoja ljubav prema Čašici pobijedila je moju ljubav i zauvijek uništila naše "živjeli su srećno do kraja života".
Poslije više od decenije, prestali smo da se poznajemo.
Zahvaljujući Čašici, prekinuo si svaki kontakt sa mnom, sa djetetom, sa prijateljima. Samo je ona, Čašica, ostala konstanta u tvom životu. Prošlo je više od četvrt vijeka otkako smo se razišli, a onda su mi javili da si napustio ovaj svijet. Da te je ta ista Čašica, koju si volio više od života, konačno dovela do samog kraja. Ispočetka ne osjećam ništa. Vijest o tvom odlasku mi je samo puka informacija. Flashback.
Naviru mi sjećanja na život od prije više od tri decenije.
Nesvjesno se, protiv svoje volje, vraćam u prošlost.
Vidim naš život, vidim sve propuštene prilike, vidim tebe kako malo po malo uništavaš sve oko sebe. I sebe.
Uznemirena sam.
I ljuta.
Bijesna na tebe, koji si se izvukao iz svega, na svoj način.
Živjeli smo u istom gradu, a putevi nam se nikada nisu ukrstili. Nikada se, za sve te godine, nismo sreli. Ko zna zašto !? Vjerovatno nije postojala želja da se sretnemo. Barem je ja nisam imala. Postoji izreka: "Kada muškarac prestane da voli ženu, on više ne voli ni djecu." Ne znam koliko je to inače tačno, ali je u tvom slučaju više nego tačno. Dijete je odraslo, a da ništa o njemu nisi znao. Jednostavno te nije bilo briga. Kao da ne postoji.
I tako si se ponio i na kraju.
Zahvaljujući Čašici, mislio si da si nas zauvijek izbrisao iz svog života.
Ali nisi.
Zahvaljujući Čašici, mislio si da ne postojimo.
Ali si se prevario. Grdno.
Čašica te je prevarila. Postojimo.
I dijete i ja. I svi oko tebe.
Postojimo.
Samo tebe više nema.
Zahvaljujući Čašici. Tačka.
