8 - Nedjelja

Rano jutro, vlažno poslije kiše. Mokra cesta, Nera i ja.

Hodamo uz rijeku. Izmaglica. Iako je sredina ljeta, ćutim jesen.

Brzo hodam.

Nera me usporava, njuši vlažnu travu uz cestu i svaki čas zastajemo.

Mirno je.

Tišinu remeti samo poneka ptica i lavež psa u daljini. Sunce pokušava da se probije kroz niske oblake. Zrak je težak, vlažan, teško se diše.

Brzo hodam.

Cesta je ravna, dugačka. Razmišljam, da je barem ona kojom ja idem takva !? Moja je prepuna krivina i dugačkih tunela na čijem kraju se ne nazire svjetlo.

Brzo hodam.

Hodamo sredinom ceste. S jedne strane je njiva sa kukuruzom, jedrim, uspravnim, a sa druge strnjište nedavno požnjevenog žita. Koji kontrast !?

Kao i u životu, nešto stasa, nešto umire.

Brzo hodam, nemam puno vremena.

Vučem Neru.

Stižemo na kraj ceste, izlazimo na ulicu, kao u drugi svijet. Saobraćaj je iznenađujuće gust za rano nedjeljno jutro. Svi nekud žure.

I ja žurim.

Ne dozvoljavam Neri da se zadržava uz svako drvo.

Stižemo do kuće. Ulazimo u dvorište okupano suncem.

Nedjelja je. Mirno je.

I ja sam mirna.