1- Početak

Konačno...odmor.

More, obala... i ona.

Voli more. Voli obalu. Oduvijek.

Sunce prži, ali joj to ne smeta. Voli i sunce.

Zrak je vreo, ni to joj ne smeta. Izležava se na plaži, udiše vreli zrak s mirisom mora, vlažnog pijeska i losiona za sunčanje. Divan osjećaj.

Poslije dugo, dugo vremena, opuštena je i mirna.

Privlači je bistra voda. Malo oklijeva, ali ipak ustaje da se okupa.

More je toplo u ovo doba godine, prija joj.

Uranja u vodu i laganim zamasima udaljava se od obale. Pliva polako, posmatrajući pješčano dno, namreškano, kao i njene misli. Ushićena je.

Razmišlja o onome što joj se danas dogodilo. Počela je pisati.

Iznenadila je samu sebe s kojom je lakoćom utipkala u mobitel nekoliko rečenica. Ništa spektakularno, samo jedna kratka priča. Sasvim spontano su joj počele navirati slike, a misli se sudarati, izlijetati jedna za drugom i puniti ekran na mobitelu. Činilo joj se da je i svijet oko sebe odjednom počela osjećati potpuno drugačije.

Pisanje joj se već duže vremena mota po glavi. Inspiraciju je slagala na gomilu, ne usuđujući se započeti. Čekala je, ne znajući da li će uopšte doći pravi momenat, pravo vrijeme koje će moći ispuniti pisanjem za svoju dušu, pisanjem koje će je osloboditi.

I danas je konačno probila led. Pisala je, bez razmišljanja da li će se njeno pisanje nekome dopasti, samo je pisala.

Zašto da ne !?

U godinama je kada joj je jedino važno da bude srećna. Pa, ako će je malo pisanja usrećiti, neka tako i bude.